Mirne noći bez buđenja - uz nežan pristup Philipove metode.
Započni je sada →

Zašto uspavljivanje pokretima gore–dole nije dugoročno rešenje

Zašto uspavljivanje pokretima gore–dole nije dugoročno rešenje

Ako ste makar jednom uspavljivali bebu ljuljanjem na lopti ili pokretima gore-dole, znate onaj trenutak olakšanja kada konačno sklopi oči. Izgleda brzo, delotvorno i jednostavno – barem na prvi pogled.

Tatjana Javorina

Međutim, nakon nekoliko meseci, mnogi roditelji počnu da primećuju da njihova beba sve češće traži baš taj pokret kako bi zaspala.

Umesto da spava duže i mirnije, budi se češće, postaje nervoznija i zahteva sve više angažovanja.

U ovom tekstu ću objasniti zašto uspavljivanje pokretima gore–dole na početku deluje kao rešenje, a kasnije može da stvori još veći problem.

Pokazaću šta se dešava u dečijem mozgu i telu tokom ovog procesa, kako nastaju asocijacije koje otežavaju san i šta možete da uradite ako želite da se izvučete iz začaranog kruga.

Uspavljivanje bebe pokretima

Zašto beba tako brzo zaspi uz pokrete gore–dole

Bebe imaju posebno osetljiv deo uha koji prepoznaje pokrete i promene položaja tela.

Kada bebu podižete i spuštate, aktiviraju se receptori koji šalju signal mozgu da uspori srčani ritam i smanji motoričku aktivnost. Rezultat toga je smirenje i brz prelazak u san.

Roditelj tada dobija utisak da je otkrio tajnu uspavljivanja i logično je da želi da ponavlja tu tehniku.

Kada bebu nežno ljuljate u naručju, to je smiruje, ali kada naglo poskakujete gore–dole, to može da joj deluje kao vrtoglavica.

Dete zaspi ne zato što je fiziološki spremno za san, već zato što ga taj podražaj potpuno savlada.

Kako nastaje problem sa asocijacijama na san

San je za decu proces koji uče kroz ponavljanje i rutinu.

Ako dete iz dana u dan uvek zaspi uz određeni pokret, njegov mozak počinje da povezuje san isključivo sa tom stimulacijom.

Kada pokret izostane, dete nema način da samo uđe u san i reaguje plačem, nervozom ili burnim buđenjem tokom noći.

Roditelji tada često osećaju krivicu jer misle da su nešto pogrešno uradili, a istina je da je to prirodan rezultat ponavljanja određene navike.

Dete jednostavno nije imalo priliku da nauči drugačiji način uspavljivanja.

Zašto pokret gore–dole može da optereti dete

Opterećenje deteta pri uspavljivanju

Još jedan bitan momenat je kako ovakvi pokreti utiču na bebino telo.

Vertikalno poskakivanje može da optereti bebina čula i nervni sistem.

Neka deca postaju razdražljiva i tokom dana jer doživljavaju blage senzacije slične vrtoglavici. To može da izgleda kao da je dete nervozno bez razloga, a zapravo se radi o tome da je dete previše stimulirano.

Roditelj u toj situaciji često misli da treba još više da poskakuje kako bi dete smirio, a u stvari time samo pojačava problem.

Kako postepeno izaći iz začaranog kruga

Dobra vest je da beba može da nauči drugačiji način uspavljivanja, ali za to je potrebno strpljenje i korak po korak pristup.

Ako odjednom prestanete sa uspavljivanjem pokretima gore–dole, dete može burno da reaguje. Zato se preporučuje da promena ide kroz nekoliko faza.

Iako ne postoji univerzalni odgovor koji će odgovarati svakoj porodici, postoji nekoliko ključnih smernica koje vam mogu pomoći da donesete najbolju odluku u skladu sa vašim potrebama i vrednostima.

Prvih nekoliko dana možete nastaviti da držite dete, ali smanjite intenzitet pokreta.

Zatim držite bebu u svom naručju na boku i blago je ljuljuškajte levo–desno, a nakon toga pređite na mirno držanje bez pokreta.

Kada beba oseti sigurnost u rutini koja se ponavlja, lakše će da prihvati navike koje vode mirnijem prelasku u san – na primer uspavljivanje u krevecu ili redosled aktivnosti pred spavanje.

Strpljenje kao ključna veština

Uspavljivanje pokretima gore–dole daje trenutno olakšanje, ali ne gradi veštinu koja je bebi zaista potrebna – sposobnost da samostalno reguliše prelazak iz budnog stanja u san.

To je proces koji se razvija kroz navike koje se ponavljaju, kroz sigurnost koju dete oseća i kroz vašu doslednost. Philipova metoda upravo se na tome zasniva.

Ona roditeljima daje jasan i postepen plan kako da dete nauči zdrave navike spavanja bez stresa i suza.

Ako ste sada u fazi iscrpljenosti i mislite da se vrtite u krug, važno je da znate da niste sami.

Postoje načini da izađete iz toga i da ponovo uživate u mirnim noćima.

Gde ste vi u ovoj priči?

Roditelji i uspavljivanje bebe

  1. Sada znate da uspavljivanje pokretima gore–dole nije dugoročno rešenje jer stvara zavisnost, opterećuje bebin nervni sistem i otežava prelazak u samostalan san.
  2. Takođe znate da je moguće izaći iz tog obrasca kroz postepene promene i rutine koje detetu daju sigurnost.
  3. Možda vam ovo niko do sada nije rekao, ali zaslužujete da se odmorite i da vaše dete spava mirnije.
  4. Ako ste prepoznali sebe u ovoj priči, volela bih da čujem vaše iskustvo.
  5. Kako ste vi uspavljivali svoju bebu? Da li vam je teško da promenite navike?
  6. Podelite svoje razmišljanje u komentarima – možda baš vaša priča pomogne drugoj mami da shvati da nije sama.
Tatjana Javorina

O autoru

Tatjana Javorina

Tatjana Javorina je pedijatrijski savetnik za spavanje i roditeljski savetnik, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa porodicama i decom.

Kroz svoj rad povezuje naučne osnove razvoja deteta, nervnog sistema i sna, sa praktičnom podrškom roditeljima u svakodnevnim izazovima.

Javorina Tatjana – PSZS